Nesto sto NIKAD neces saznati !

Boli me svaki trenutak,svaka misao na tebe...boli me tvoj izgubljeni pogled,
tuga,u tim lepim ocima.Bole uspomene i sve ono izgubljeno,nekada samo nase,
a danas vise nicije,zaboravljeno za sve,osim za mene.
Znam,procice meseci,godine dok ne prestanem da mislim ne tebe,
a secanja cu zauvek sacuvati na dnu srca i ne brini,,secacu se za oboje,bas kao sto sam i volela.
Ti si bio i ostao moja tuga i sreca,moja ljubav i mrznja,sve moje...
Niko,nikada nece moci da te zameni,a to ni ne zelim.
Zelim da tvoj poljubac jos dugo bude poslednji na mojim usnama,ne zelim da ga iko izbrise,
hocu da me seca na to da smo nekada postojali.
Sudbina se surovo poigrala sa nasim zivotima i svako sada cuti za sebe!
Niceg' vise nema,ostala je samo praznina,pogledi nam se srecu u prolazu i krecu suze,iz duse,
moje za tobom.
Znam da je tesko da se nastavi dalje,sve bih dala da mogu da mozemo opet biti ti i ja...
da ti pruzim svu ljubav sveta,cvrst zagrljaj i podrsku,ali sada to,umesto nas
cini neko drugi...tako je,valjda bilo sudjeno,a ja sam kroz zivot naucila da se sve dogadja
sa nekim razlogom,koliko god nama bilo tesko u odredjenim trenutcima da shvatimo dobru stranu svega sto se desilo,koliko god da boli,moramo dalje.
Sve i da sam mogla da promenim svoju sudbinu,tebe nikada ne bih "izbrisala",
uradila bih sve isto,ponovo.Nikada se necu kajati zbog vremena koje sam provela sa tobom,naucila sam mnogo o zivotu,ljubavi,patnji,ali i o sreci.
Vise te namam ali i dalje zivim,borim se,stapam se u masi ljudi koji kriju neku svoju tugu,
samo zivim za trenutak kada cu u tvojim ocima videti onaj isti sjaj,srecu
zivim za to da se ponovo onako isto smejes,nije vazno gde,ni sa kim',
zelim samo da budes srecan,makar bio na kraju sveta,kilometrima daleko od mene,
jer ljubav nema granice,ljubav je upravo to sto sam te pustila da odes,
dala sam ti slobodu i nikada,ma koliko to zelela,necu traziti da mi se vratis...
Volela sam te na neki svoj,poseban nacin,najvise sto sam mogla i umela,
mada znam da nikada nisi razumeo moju ljubav,a sada kada je sve proslo verujem
da ces shvatiti...Volela sam te kao Boga i dalje te volim,oprosti mi...Nebo,to je bila moja granica...ali na mom nebu vise nema sunca,jer vise nisi pored mene,
na mom nebu vise nikada nece osvanuti dan,ostala je samo praznina,bol,mrak i ja u njemu
...trazim onu jedinu svetlu tacku,moju zvezdu vodilju,trazim tebe,kao spas....ali
vise te nama pored mene,ali iz mog' srca mi te niko,nikada ne moze ukrasti,
tu jos uvek postojis,a meni je to dovoljno za srecu...

Za srecu je potrebno malo,veoma malo.

Svaki dan mi prolazimo kroz mnogo toga. Vidimo mnogo toga, ali retko šta zapamtimo. Osetimo mnogo toga ali retko šta osetimo iz srca. I tako, idemo, samo dalje i dalje. Ne osvrćemo se na one najbitnije stvari… Kao što smo sami mi i sve ono lepo sto nas okružuje. Prolazimo i zaboravljamo, a onda posle nekog vremena, shvatimo nešto. Nešto poput onog šta smo sve mogli postići i osetiti.. Onoga što smo mogli sačuvati i onoga što smo mogli voletii… Samo idemo, ali nikako da stanemo, i da se okrenemo i uradimo nešto za nas, za prijatelje, za planetu, za ljude i za sve ostale divne stvari koje čine ovaj svet… Stanite malo, nije sve u novcu, u bogatstvu, u zlatu, blagu, i ostalim stvarima koje vrede bilione. Nije bogat onaj koji najviše ima, već onaj kojem najmanje treba. Ljudi će da zaborave šta si sve rekao i šta si stvorio, ali neće zaboraviti onaj osećaj kakav si u njima probudio.. Kada se osmehnete to je ono što je zapravo vredno vas, jer osmeh je samo jedna kriva linija koja će vam pomoći da se oraspoložite i ispravite sve stvari koje niste mogli ranije. Ne možemo reci da nismo srećni , ako imamo porodicu, dom, prijatelje oko nas i lepe uspomene. Ne možemo. Jer to i jesu stvari koje su nama najpotrebnije da bismo bili ono što jesmoo.. Da bi se osjecali sigurnim i svojim… Da bismo imali veru, da bismo znali deliti, da bismo znali oprostiti..  Sa verom u Boga, svi smo jačii i imamo više volje za sve. Imamo taj osećaj kao kad se zaljubimo ili kada nekog jako zavolimo i jednostavno više ne možemo bez te osobe… E to je to… To je ono što nama svima treba, veoma male stvari da bismo bili srećni i da bismo uživali u životu !!!

Great Red Spot.

Great Red Spot and other vortices The best known feature of Jupiter is the Great Red Spot, a persistent anticyclonic storm that is larger than Earth, located 22° south of the equator. It is known to have been in existence since at least 1831, and possibly since 1665. Mathematical models suggest that the storm is stable and may be a permanent feature of the planet.The storm is large enough to be visible through Earth-based telescopes with an aperture of 12 cm or larger. The oval object rotates counterclockwise, with a period of about six days.[ The Great Red Spot's dimensions are 24–40,000 km × 12–14,000 km. It is large enough to contain two or three planets of Earth's diameter. The maximum altitude of this storm is about 8 km above the surrounding cloudtops. Storms such as this are common within the turbulent atmospheres of gas giants. Jupiter also has white ovals and brown ovals, which are lesser unnamed storms. White ovals tend to consist of relatively cool clouds within the upper atmosphere. Brown ovals are warmer and located within the "normal cloud layer". Such storms can last as little as a few hours or stretch on for centuries. Even before Voyager proved that the feature was a storm, there was strong evidence that the spot could not be associated with any deeper feature on the planet's surface, as the Spot rotates differentially with respect to the rest of the atmosphere, sometimes faster and sometimes more slowly. During its recorded history it has traveled several times around the planet relative to any possible fixed rotational marker below it. In 2000, an atmospheric feature formed in the southern hemisphere that is similar in appearance to the Great Red Spot, but smaller. This was created when several smaller, white oval-shaped storms merged to form a single feature—these three smaller white ovals were first observed in 1938. The merged feature was named Oval BA, and has been nicknamed Red Spot Junior. It has since increased in intensity and changed color from white to red. 

 

Very interesting article.

Ako nam je sudjeno nacicemo se kad-tad !

 I tako, čekajuću nju, seo sam na klupu i naslonivši na dlanove glavu, osetio sam da je neko seo pored mene. Nasmehnuo sam se i podigao glavu. Nažalost, to nije bila ona. Stariji čovek, prosede kose, manjih naočara, velikog crvenog nosa, sa štapom u ruci rekao mi je: “Gledam te već sat vremena, sigurno čekaš nju. Nemoj da odustaješ, ako si svestan da je to ona prava. Ja sam tako odustao od jedne i sada sam tu gde jesam, nigde. Čekajući nju, ostao sam sam. Budi uporan, ali nemoj do one granice kada već bude kasno. Rećiću ti i da je čekanje zamka. Uvek će postojati razlozi da čekaš. Istina je da u životu postoje samo dve stvari, razlozi i rezultati, a razlozi se prosto ne računaju. Zapamti, ako ti je suđena, naći ćete se, spojićete se. A ako nije, shvatićeš vremenom ko ti je važan u životu, ko više nije važan, ko nikad nije ni bio važan i ko će ti uvek biti važan. Ostavljam te sada da je čekaš. Srećno!” Duboko sam udahnuo i rekao mu: “Hvala”, a on je samo glavu okrenuo i podigao šaku pa je naglo spustio. Kao da je rekao: “Nema na čemu”.

Zivot kao umetnicko delo...

 U mom životu vladala je zima-a ljudi koje sam upoznala na putu su bili moje jedino leto. Noću sam tonula u san, zamišljajući sebe kako se smejem, plešem i plačem sa njima. Tri godine za redom provedene na beskonačnoj svetskoj turneji, a moja sećanja na njiih su bila jedina stvar koja me je održavala u životu, i moja jedina,istinska srećna vremena. Bila sam pevačica, ne baš popularna, nekada je moj san bio da postanem prelepa pesnikinja- ali na osnovu ne sretnih spletova okolnosti, videla sam kako su se ti snovi isprekidali i podelili kao milioni blistavih zvezda na noćnom nebu, kao želje koje sam iznova i iznova zamišljala, slomljena. Ali, nisam se mnogo brinula oko toga, jer sam znala da je potrebno dobiti sve ono što si oduvek želeo/la, a onda to sve izgubiti,jer tako se spoznaje prava sloboda. Kada su ljudi koje sam nekada poznavala saznali sta sam radila, kako sam živela-pitali su me zašto. Ali, nema koristi od razgovorai sa ljudima koji imaju dom, oni nemaju pojma kako je to kada tražiš sigurnost u drugim ljudima, da ti dom bude svako mesto na koje spustiš glavu. Oduvek sam bila neobična devojčica, moja majka mi je rekla da imam kameleonovu dušu. Bez moralnog kompasa koji pokazuje prema severu, bez fiksne ličnosti. Samo unutršnja neodlučnost koja je široka i koleba kao okean. I kada bih rekla da nisam planirala da ovo ispadne ovako, lagala bih- jer ja sam rodjena da budem druga žena. Koja nikome nije pripadala, koja je svima pripadala, koja nije imala ništa, a želela sve, sa vatrom za svako iskustvo i opsesijom za slobodom, koja me je prestrašivala do tačke o kojoj čak nisam ni smela govoriti- te me gurnula do krajnje tačke ludila koja me je i zaslepljivala i iscrpljivala. Svake večeri sam se molila da ću pronaći svoje ljude, a konačno i jesam, na otvorenom putu. Mi nemamo ništa da izgubimo, ništa da dobijemo, ni za čim više ne čeznemo- osim da naše živote pretvorimo u jedno umetničko delo.

Živi brzo. Umri mlad. Budi divlji. Zezaj se.

Verujem u osobu kakva želim da postanem, verujem u slobodu otvorenog puta. I moj moto je isti kao i uvek:

“ Verujem u dobrotu stranaca. I kada sam u ratu sa samom sobom, Ja vozim. Samo vozim.”

Ko si ti? Da li si povezan sa svojim najmračnijim fantazijama?
Da li si osmislio zivot za sebe, u kom si slobodan da ih doživiš? Ja jesam. Ja sam je**no luda, ali sam slobodna.

I needed to upload this.

 If you dont agree you are a terrible person

http://www.youtube.com/watch?v=PDD7wfNn0xs#t=273  !!!

Pogledajte ovaj video, vredi !

San,java,zivot...

Nekada ni sama nisam sigurna sta je san, a sta su moja razmisljanja…stvarnost.
Nekada sam sigurna da me u snu ocekuje neki novi, drugi, bolji svet. Svet stvoren samo za mene. Svet u kome je svako novo jutro lepo i u kome ne postoji ono sto nije moguce.
Nekada se osećam usamljeno, tužno, nemoćno, daleko, prazno… Tada zelim da pobegnem, da nestanem. Zelim da nestane sve zlo, zelim da sam vetar, da letim, da budem slobodna, da dišem punim plućima, da idem kuda hoću…
Tada sanjam.
Sanjam da letim daleko, do zenice Sunca i tada vidim sve. Razmisljam o nebu, Suncu, pčeli, oblaku, ljubavi, smehu,o velikom, o malom, razmisljam… i nema kraja.
Onda, shvatim da sam ovde, da ne mogu da pobegnem iz svoje koze… Mogu, ali samo na tren. U snu.
Onda, gledam u nebo, gledam u zvezde, gledam u Mesec…
Ovaj trenutak je stvarnost, zar ne…?! Trezveno gledam ispred sebe, cvrsto resena da i budna sanjam. Sve one iste, lepe stvari.
Evo, sutra cekam zoru. Cekam novo rađanje Sunca kao da je prvi put. Ja cu ga docekati sa osmehom na licu. Dopusticu mu da me obasja svim svojim sjajem… Sutra, moj zivot kao da ponovo pocinje. Ja sam srecan covek.

Retba-Ruzicasto jezero.

Meni se ovo ucinilo veoma zanimljivo,pa sam odlucila da podeilim to sa vama.

Manje od sat vremena vožnje od glavnog grada Senegala nalazi se neobično jezero koje će zasigurno primamiti pogled posjetitelja

Kao što vidite, ono po čemu se  ovo jezero razlikuje od ostalih je njegova ružičasta boja, no i slanoća koja se uspoređuje sa slanoćom Mrtvog mora, a u sušnim razdobljima ga i prelazi. To ga čini primarnim staništem halobakterija, jednostaničnih mikroorganizama koji su u jezeru ružičaste i ljubičaste boje. Stoga se i boja jezera mijenja od ljubičaste prema ružičastoj ovisno o količini sunčeve svijetlosti i dobu dana. Boja je najizraženija tijekom suših razdoblja od studenog do lipnja, a manje tijekom kiše od srpnja do listopada.

Dunaliella salina naziv je ove bakterije koja voli slano okruženje, a pigment kojim upija svijetlost kako bi proizvodila energiju je crvene boje, što jezeru daje jedinstvenu i pomalo zastrašujuću boju. Samo malen broj živih organizama može preživjeti u jezeru Retba zbog visokog sadržaja soli, tako da uglavnom služi kao primamljivo turističko odredište i mjesto proizvodnje soli.

Ustvari, ako se odlučite posjetiti jezero, vidjet ćete berače kako neprestano rade na jezeru, a na obali jezera primijetit ćete pune hrpe prikupljene soli. Ovu sol mještani su izvadili rukama sa dna jezera, a zatim su je stavili u košare te prevezli na obalu gdje se koristi uglavnom za očuvanje ribe. Kako bi berači zaštitili svoju kožu trljaju je s “Beurre de Karite” (shea maslac, proizvodi se od shea oraha) kako bi se izbjeglo oštećenje tkiva.

Veličina jezera je samo 3 četvorna kilometra, a uz obalu se nije razvio nikakav veći grad. To prirodno blago Senegala prosječne je dubine od 1,5 metara, a najveća dubina mu je 3 metara.

Sada malo o nauci i novijim otkricima...

Nova teorija objašnjava “seme” života u asteroidima

Nov pogled na rana razdoblja Sunčevog sistema donosi nam alternativno gledanje na staru i dobro poznatu, ali i uveliko omalovažavanu teoriju koja pokušava objasniti kako su se unutra asteroida nekoć mogle stvoriti biomolekule. Umesto te stare teorije, istraživači s Instituta Rensselaer Polytechnic predlažu novu teoriju, koja se temelji na bogatijoj i tačnijoj slici magnetskih polja i solarnih vetrova iz ranog razdoblja Sunčevog sistema, te na mehanizmu poznatom kao multifluidna magnetohidrodinamika, a pomoću ovih koncepata objašnjavaju prastaro zagrejavanje asteroidnog pojasa.

 

(Credit: NASA/JPL-Caltech)

Iako je danas asteroidni pojas, koji se nalazi između Marsa i Jupitera, hladan i suv,naucnici već dugo znaju da su onde jednom vladali topli i vlažni uslovi koji su bili pogodni za stvaranje nekih biomolekula, tj. osnovnih molekula za razvoj života. Tragovi biomolekula pronađeni u unutrašnjosti meteorita, koji su došli iz asteroidnog pojasa, mogli su se formirati jedino uz prisutnost toplote i vlage. Jedna teorija koja pokušava objasniti izvor života pretpostavlja da su neke biomolekule koje su se formirale na asteroidima mogle dospeti do površine planeta i tako doprineti stvaranju života kakvog poznajemo. 

“Sunce je pre zapravo bilo mnogo manje sjajno nego što je danas, pa ako uzmemo u obzir Sunčevu svetlost, pojas asteroida mogao je biti čak i hladniji nego što je danas. A ipak znamo da su neki asteroidi bili zagrejani do temperature tekuce vode, koja je omogućila stvaranje nekih od tih zanimljivih biomolekula”, rekao je Wayne Roberge, inače profesor fizike na Institutu Rensselaer Polytechnic i član Centra za astrobiologiju u New Yorku. Roberge je jedan od autora ovog istraživanja, zajedno sa studentom fizike Rayem Menzelom. “Postavlja se pitanje kako se to moglo dogoditi. Kako je takva okolina mogla postojati unutar asteroida?”, pitali su se autori. 

U članku nazvanom “Reexamination of Induction Heating of Primitive Bodies in Protoplanetary Disks”, koji je objavljen prije nekoliko dana u časopisu The Astrophysical Journal, Menzel i Roberge revidiraju i opovrgavaju jednu od dvije teorije predstavljene prije mnogo desetljeća kako bi na nov način objasnili kako su asteroidi mogli biti zagrijani u prošlim razdobljima Sunčevog sustava. Obje te teorije – jedna koja uključuje isti radioaktivni proces koji zagrijava unutrašnjost Zemlje, te druga koja uključuje interakciju magnetskog polja i plazme (jako zagrijanih plinova koji se ponašaju slično kao tekućina), još uvijek se poučavaju studentima astrobiologije. Iako je radioaktivno zagrijavanje asteroida ovdje imalo neupitnu važnost, iz sadašnjih modela radioaktivnog zagrijavanja proizlaze neka predviđanja koja se ne slažu s opaženim podacima.

Roberge i Menzel su, motivirani ovim neslaganjem, preispitali drugu od ove dvije teorije, koja se temelji na ranim procjenama mladog Sunca i pretpostavci da će objekt koji se kreće kroz magnetsko polje osjetiti električno polje. Dakle, prema ovoj teoriji, kako se asteroid kreće kroz magnetsko polje Sunčevog sustava, on će osjetiti električno polje koje će gurati električne struje kroz asteroid, te tako zagrijavati asteroid na isti način na koji električna struja zagrijava žice u tosteru. “Ovo je veoma pametna ideja, a i taj mehanizam je održiv, no problem je u tome da je napravljena suptilna pogreška u tome kako bi on trebao biti primijenjen, i upravo to je ono što mi ispravljamo u našem članku”, rekao je Roberge, te dodao: “U našem radu ispravljamo fiziku, a to primijenjujemo i na modernije razumijevanje mladog Sunčevog sustava.”

Menzel je rekao da su istraživači sada definitivno opovrgnuli afirmiranu teoriju. “Mehanizam zahtijeva neke ekstremne pretpostavke o mladom Sunčevom sustavu”, rekao je. “Oni su pretpostavili neke stvari o mladom Suncu, a za koje se danas jednostavno ne vjeruje da su točne. Npr., mislilo se da je Sunce moralo proizvesti snažne solarne vjetrove koji su prošli kraj asteroida, a to se danas više ne smatra točnim”, dodao je Menzel.

Solarni vjetar, zajedno s plazmom koju je proizveo, ipak nije bio toliko snažan koliko su to pretpostavili rani teoretičari, a istraživači su ispravili te računice oslanjajući se na sadašnje razumijevanje mladog Sunca. Roberge je rekao kako su osim toga rani teoretičari netočno izračunali poziciju električnog polja koje su asteroidi trebali proći. Dodao je i kako bi u stvarnosti električno polje zapravo prodrijelo kroz asteroid i prostor oko njega, što je, kako kaže, pogreška koju bi zapazio samo mali broj znanstvenika.

“Izračunali smo električno polje posvuda, uključujući i unutrašnjost asteroida”, rekao je Roberge. “Iz čega to električno polje nastaje je posebno područje, i tek desetero ljudi u cijelom svijetu proučava tu vrstu fizike. Srećom, dvoje od njih rade zajedno ovdje na Institutu”, dodao je. Autori su objasnili kako je ono što se pojavljuje iz njihovog rada zapravo nova mogućnost temeljena na ispravljenim shvaćanjima električnih polja koja su asteroidi trebali osjetiti, solarnog vjetra i plazme koji su nastali, i mehanizmu poznatog kao multifluidna magnetohidrodinamika.

Magnetohidrodinamika je inače proučavanje načina na koji nabijene tekućine, uključujući plazmu, djeluju na magnetsko polje, te kako magnetsko polje djeluje na njih. Magnetsko polje može utjecati na kretanje nabijene tekućine ili plazme, i obrnuto. Magnetohidrodinamika je imala svoj trenutak slave kao pogonski sustav za eksperimentalnu nuklearnu podmornicu u filmu “Lov na Crveni oktobar” iz 1990. godine.

Multifluidna magnetohidrodinamika je još više specijalizirana varijacija mehanizma koji se može primijeniti u situacijama u kojima je plazma veoma slabo ionizirana, a neutralne se čestice ponašaju puno drugačije od nabijenih čestica. “Neutralne čestice kroz trenje dolaze u interakciju s nabijenim česticama. A to stvara složen problem u proučavanju dinamike neutralnih plinova i dopuštanju da mali broj nabijenih čestica reagira s magnetskim poljem.”, rekao je Menzel.

Menzel i Roberge kažu da je njihova nova teorija obećavajuća, no iz nje ipak proizlaze mnoga pitanja koja zahtijevaju daljnja proučavanja. “Tek smo na početku ovoga. Bilo bi krivo izjaviti da smo riješili problem”. Ono što smo napravili jest predstavljanje nove ideje. No, što se tiče zapažanja i teoretskog rada, znamo da imamo prilično dobru paradigmu.”, rekao je Roberge.

Iako su Menzel i Roberge već sad imali mnogo koristi od nedavnog napretka u razumijevanju fizikalnih uvjeta u stvaranju sustava planeta, nadaju se da će njihov rad još više unaprijediti područje astrofizike. “Postoji mnogo sporednih produkata našeg rada, jer smo se kroz rad stvarno morali usmjeriti na to kako su asteroidi reagirali s plazmom mladog Sunčevog sustava. Morali smo uzeti u obzir mnogo fizikalnih pocesa koji u ovom kontekstu još nisu bili proučavani.”, rekao je Roberge.  

Izvor: Rensselaer Polytechnic Institute

Ljubav...

Ljubav je lepo i prijatno osećanje koje je prisutno u svačijem životu. Dok čovek živi, on oseća potrebu da voli i da bude voljen, jer bez ljubavi njegov bi život bio prazan  i potpuno bezvredan.
Postoje različite ljubavi, a svaka od njih čoveka čini srećnim i ispunjenim, unosi toplinu u njegovo srce i pruža mu osećaj sigurnost. Čovek obično voli ljude koji su mu bliski i koji ga okružuju, ali to nije jedina vrsta ljubavi koju on može da oseti.  Postoje i druge vrste ljubavi koje ga pokreću i ispunjavaju njegov život. To su ljubav prema sportu i klubu za koji navija, ljubav prema domovini, svom gradu i rodnom kraju. Svaku od ovih ljubavi čovek nosi duboko u sebi i ne dozvoljava nikome da ih ugrozi. One su jače od svega, čvrste su i neuništive. Bilo da se radi o ljubavi prema roditeljima, bratu i sestri, drugarima i nekim drugim dragim i bliskim ljudima ili o ljubavi prema svom kućnom ljubimcu, svojoj zemlji i svom gradu, nema velikih razlika, jer svaka od ovih ljubavi je nesebična, uzajamna i nikad ne prestaje.  Ali postoji još jedna vrsta ljubavi, potpuno drugačija od svih ostalih. Ona je nežna je i krhka i mora se dobro čuvati. Zbog ove ljubavi srce čoveku jače kuca, a telo mu obuzimaju ustreptalost i neki čudni žmarci. Ona menja čoveka, čini ga uznemirenim i pomalo nesigurnim. Kada je isuviše nesiguran u sebe i svoja osećanja, njegovu ljubav prati ljubomora, osećanje koje izaziva bol u srcu i veliki nemir u duši. Zato onaj koji voli treba da se bori protiv ovog ružnog osećanja, jer ljubav je lepa samo kada nema ljubomore, kada je strpljiva, iskrena i čista.
Ljubav je osećanje koje pobeđuje sve, a čovek kada voli i kada je voljen oseća se lepo, srećno i zadovoljno. Voleti je najlepša stvar na svetu, jer ljubav čini čuda. Ona čoveku daje krila i bez nje život ne bi imao smisla.

Jos uvek tu...

Dok saznajemo sve vise i vise o zivotu, jer se nismo rodili pametni.. Sve vise otkrivamo ko smo zapravo mi, i kakvi smo mi to ljudi.. Najpre da se delimo na ljude i neljude, pa onda sve ostalo.. Dok sam tragala, i tragala za ljubavlju, umorila sam se iskreno.. odustala sam, onda se pojavila jedna gospodja, koja je videla da sam jako mirna i povucena, znala je sta je problem.. sve je znala.. Kao da mi je neko poslao nadu, kao da neko gore nije zaboravio na mene.. BOZE hvala ti.. Ulila mi je puno nade, i opet mi se vratio osmeh na lice.. Ja sam dalje sama pocela zakljucivati.. Zivot je kratak, i sami mozete ukapirati da godine lete, cak ni ne primetite da je toliko svega proslo dok puknete prsticima.. Tako da, osmeh na lice sta god Vam se desi, i kroz sta god da prolazite, drzite se.. Nikad ne pomisljajte o samoubistvu, ili necim kako bi se povredili, niko nije vredan toga.. Vi se mozete za sve izboriti, i sresti konja na belom princu.. Nikad necu prestati da posecujem ovaj blog, jer on govori o meni, koliko sam ja u stvari slaba bila, koliko me je zarobilo necije odsustvo i kuliranje.. Kad ga vidim, setim ga se, iz dana u dan sve sam jaca.. Ovde pisem da olaksam sebi i Vama koji citate, ako se ikada nadjete na ovom blogu....

Kasno je...

Izvini. Nisam mislila da ću ti ikad napisati ovo ali znaj da mi je žao. Volela sam te, dala sam ti sebe, ti to nisi umeo da cenis. Volela bih da mogu da vratim vreme bar na sekund samo da mogu da ti pokazem kakav si bio i da ti uzvratim isto. Nikad nisam ni sanjala da će mi biti ovako. Ovaj bol koji osećam izjeda me iznutra, ko da me neko bode nožem u srce. Izvini što si patio dok si bio pored mene. Bar ti tako kazes. Nekad je potrebno da nekog izgubiš da bi shvatio šta si imao pored sebe. Ja znam. Srećna sam zbog toga što sam tebe imala pored sebe, što si mi dane ulepšavao ali nisi ih cenio. Ti si mi bio sve ali ja to sam sebi nisam mogla da priznam, nisam moglaa da verujem da neko može tako da se promeni, da postane tako hladan i dalek, da svaki dan koji mi je pre ulepsao uradi deset losih stvari da se vise ni ne secam niceg lepog vezano za tebe.. Izvini, sto puta izvini. Neces mi vise nikad znaciti. Necu te vise smarati sa porukama,necu ti vise pokazavati da mi je stalo do tebe, necu te vise cuvati kao malo vode na dlanu, necu biti vise tu.
I iskreno ti kazem sada, ne marim ! Znam ja da ti imas sada vec neku drugu pored sebe i da si verovatno vec prestao da me volis, i da si ''srecan'' ! Ali kada TI budes shvatio sve, e tada ce biti kasno. Tada cu ja imati nekog pored sebe,tada cu ja biti srecna, ali veruj mi hocuu stvarno.
Nisu ovo samo prazne reci. Setices se ti...setices see... ali kasno dragi moj, kasnoo...