Cudno je vreme danas.
Sve je nesigurno i nepredvidivo, zivi se od danas do sutra.
Nikad ne znas sta ce te sacekati iza ugla.
Ne znas sta ce se desiti u sledecih sat vremena, a kamoli da planiras nesto vise.
O buducnosti se nije smelo razmisljati. To su sam bili takozvani pusti snovi.
Ako se ipak i nasao neko ko je smeo da misli o tome, bila mu je potrebna ogromna hrabrost i puno strpljenja.
E vidite, ipak se nasao neko ko je razmisljao tako,neko ko se izdvajao od svih i svakog.
Neko koga nije bilo briga sta ce biti danas,neko ko je razmisljao samo u napred. Neko koga nista nije moglo slomiti ili unistiti.
Pokusavali su mnogi ali bezuspesno.
Mrzeli su je zato sto je bila drugacija,odbacivali su je zato sto nije bila ''savrsena''.
Smejali su joj se zato sto su je zanimale mnoge stvari koje za njih predstavljaju glupost, a u stvari nije tako.
Ponizavali su je i ismevali zato sto nema decka, a niko od njih nije znao koliko ona pati.
Niko nije znao da je posledica te ''nesavrsenosti'' nesto mnogo vise i dublje nego sto njihov mozak moze da shvati.
Niko nije znao da je ona jednom volela i bila povredjena i da se plasi da se veze ili da pokusa ponovo.
Svi su videli samo povrsinu niko se nije potrudio da dublje sagleda situaciju.
Ali tako je to danas.
Sude ti na osnovu izgleda, na osnovu toga da li i koliko si momaka imala i u kakvoj si finansijskoj situaciji.
Takvi su mladi danas, a ne uvidjaju koliko je to pogresno, koliko samo grese.
Zbog takvih stavova i takvog razmisljanja propadamo.
Stavimo se u drugaciju situaciju, zamislimo da svi razmisljaju kao ona.
Da ne sude na osnovu izgleda i materijalnih stvari, da su spremni da pomognu, da nisu zavidni i oholi, da budu sposobni da vole i vrline i mane.
Da li bi bilo bolje? Sta vi mislite?
Mislim da bi bilo, mnogo bolje nego danas,nego sto je sada.
Ali ne vredi, koliko god se neko trudio da objasni to ili pokusa nesto da promeni njega prozovu ludim i glupim samo zato sto se izdvaja iz mase, zato sto iskace iz takvog drustva.
Za tako nesto treba mnogo hrabrosti, mnogo strpljenja, potrebna je psihicka jaka i stabilna osoba i najvaznije ne sme biti sama. Nikako.
Jedan nije dovoljan, mora biti njih vise koji ce pokrenuti masu.
I iskrena da budem ne znam zasto ovo pisem.
Ops, mozda i znam.
Ta devojka sam ja.
Ja sam ta koja se i dalje nada da se sve moze ispraviti, da moze biti bolje, da se ljudi mogu promeniti.
Ali ja nisam dovoljna,ne sama.
Ali verujem u dobrotu, verujem da se vredi boriti za sve dobro koje jos postoji na ovom svetu.
Verujem da negde postoje jos ljudi kao sto sam ja i koji razmisljaju na ovakav nacin.
Verujem da cemo se jednom naci i uspeti u nasoj nameri.
Verujem,verujem.
Sve je nesigurno i nepredvidivo, zivi se od danas do sutra.
Nikad ne znas sta ce te sacekati iza ugla.
Ne znas sta ce se desiti u sledecih sat vremena, a kamoli da planiras nesto vise.
O buducnosti se nije smelo razmisljati. To su sam bili takozvani pusti snovi.
Ako se ipak i nasao neko ko je smeo da misli o tome, bila mu je potrebna ogromna hrabrost i puno strpljenja.
E vidite, ipak se nasao neko ko je razmisljao tako,neko ko se izdvajao od svih i svakog.
Neko koga nije bilo briga sta ce biti danas,neko ko je razmisljao samo u napred. Neko koga nista nije moglo slomiti ili unistiti.
Pokusavali su mnogi ali bezuspesno.
Mrzeli su je zato sto je bila drugacija,odbacivali su je zato sto nije bila ''savrsena''.
Smejali su joj se zato sto su je zanimale mnoge stvari koje za njih predstavljaju glupost, a u stvari nije tako.
Ponizavali su je i ismevali zato sto nema decka, a niko od njih nije znao koliko ona pati.
Niko nije znao da je posledica te ''nesavrsenosti'' nesto mnogo vise i dublje nego sto njihov mozak moze da shvati.
Niko nije znao da je ona jednom volela i bila povredjena i da se plasi da se veze ili da pokusa ponovo.
Svi su videli samo povrsinu niko se nije potrudio da dublje sagleda situaciju.
Ali tako je to danas.
Sude ti na osnovu izgleda, na osnovu toga da li i koliko si momaka imala i u kakvoj si finansijskoj situaciji.
Takvi su mladi danas, a ne uvidjaju koliko je to pogresno, koliko samo grese.
Zbog takvih stavova i takvog razmisljanja propadamo.
Stavimo se u drugaciju situaciju, zamislimo da svi razmisljaju kao ona.
Da ne sude na osnovu izgleda i materijalnih stvari, da su spremni da pomognu, da nisu zavidni i oholi, da budu sposobni da vole i vrline i mane.
Da li bi bilo bolje? Sta vi mislite?
Mislim da bi bilo, mnogo bolje nego danas,nego sto je sada.
Ali ne vredi, koliko god se neko trudio da objasni to ili pokusa nesto da promeni njega prozovu ludim i glupim samo zato sto se izdvaja iz mase, zato sto iskace iz takvog drustva.
Za tako nesto treba mnogo hrabrosti, mnogo strpljenja, potrebna je psihicka jaka i stabilna osoba i najvaznije ne sme biti sama. Nikako.
Jedan nije dovoljan, mora biti njih vise koji ce pokrenuti masu.
I iskrena da budem ne znam zasto ovo pisem.
Ops, mozda i znam.
Ta devojka sam ja.
Ja sam ta koja se i dalje nada da se sve moze ispraviti, da moze biti bolje, da se ljudi mogu promeniti.
Ali ja nisam dovoljna,ne sama.
Ali verujem u dobrotu, verujem da se vredi boriti za sve dobro koje jos postoji na ovom svetu.
Verujem da negde postoje jos ljudi kao sto sam ja i koji razmisljaju na ovakav nacin.
Verujem da cemo se jednom naci i uspeti u nasoj nameri.
Verujem,verujem.
Promenu koju zelis videti u svetu,prvo moras videti u sebi !!!
Нема коментара:
Постави коментар