Treba se izlagati opasnostima. Cudo zivota mozemo istinski razumjeti jedino ako dopustimo da se dogodi nesto neocekivano.
Svakog dana Gospod nam daruje - zajedno sa suncem - jedan trenutak kada je moguce izmjeniti sve ono sto nas cini nesretnim. Svakog dana nastojimo da obmanimo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenuak, kako on ne postoji, kako je danasnji dan istovjetan jucerasnjem i kako ce biti jednak sutrasnjem. Ali, onaj ko obrati paznju na dan koji traje, otkriva carobni trenutak. On moze da bude skriven u casu kad ujutru otkljucavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tisini koja naglo nastupi poslije rucka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvijezda namah prozme i omoguci nam da cinimo cuda.
Sreca je ponekad blagoslov, ali je najcesce osvajanje. Carobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaze nam da se mijenjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. paticemo, prezivljavacemo teske sate, suociti cemo se sa mnogim razocarenjima - al sve je to prolazno, i ne ostavlja trag. I jednog dana, u buducnosti, moci cemo da se okrenemo unazad s ponosom i vjerom.
Jadan je onaj koji se plasi da se izlozi opasnostima. Jer on se mozda nikada ne vara, nikada ne razocarava, niti pati poput onih koji slede svoj san. Ali kada se okrene iza sebe - a svi se mi uvek okrecemo iza sebe - cuce glas svog srca kako mu govori: "Sta si ucinio sa cudima koje je Bog posejao duz tvojih dana? Sta si ucinio sa sposobnostima koje ti je tvoj Ucitelj poverio? Zakopao si ih duboko u neku jamu, iz straha da ih ne izgubis. Dakle, to je tvoje jedino nasledje: Izvesnost da si protracio svoj zivot."
Jadan onaj koji bude slusao takve rijeci. Jer ce tada poverovati u cuda, ali uzalud. Carobni trenutci njegovog zivota otisli su u nepovrat.
A ja bih na ovo mogla samo da se nadovezem jos necim sto sam negde procitala
"Nemoj da zalis i places za necime sto se zavrsilo, raduj se sto se to uopste desilo. I zivi dalje..."
Svakog dana Gospod nam daruje - zajedno sa suncem - jedan trenutak kada je moguce izmjeniti sve ono sto nas cini nesretnim. Svakog dana nastojimo da obmanimo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenuak, kako on ne postoji, kako je danasnji dan istovjetan jucerasnjem i kako ce biti jednak sutrasnjem. Ali, onaj ko obrati paznju na dan koji traje, otkriva carobni trenutak. On moze da bude skriven u casu kad ujutru otkljucavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tisini koja naglo nastupi poslije rucka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvijezda namah prozme i omoguci nam da cinimo cuda.
Sreca je ponekad blagoslov, ali je najcesce osvajanje. Carobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaze nam da se mijenjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. paticemo, prezivljavacemo teske sate, suociti cemo se sa mnogim razocarenjima - al sve je to prolazno, i ne ostavlja trag. I jednog dana, u buducnosti, moci cemo da se okrenemo unazad s ponosom i vjerom.
Jadan je onaj koji se plasi da se izlozi opasnostima. Jer on se mozda nikada ne vara, nikada ne razocarava, niti pati poput onih koji slede svoj san. Ali kada se okrene iza sebe - a svi se mi uvek okrecemo iza sebe - cuce glas svog srca kako mu govori: "Sta si ucinio sa cudima koje je Bog posejao duz tvojih dana? Sta si ucinio sa sposobnostima koje ti je tvoj Ucitelj poverio? Zakopao si ih duboko u neku jamu, iz straha da ih ne izgubis. Dakle, to je tvoje jedino nasledje: Izvesnost da si protracio svoj zivot."
Jadan onaj koji bude slusao takve rijeci. Jer ce tada poverovati u cuda, ali uzalud. Carobni trenutci njegovog zivota otisli su u nepovrat.
A ja bih na ovo mogla samo da se nadovezem jos necim sto sam negde procitala
"Nemoj da zalis i places za necime sto se zavrsilo, raduj se sto se to uopste desilo. I zivi dalje..."
Нема коментара:
Постави коментар